subota, 9. travnja 2011.

Ciljevi ovoga bloga

Cilj ovoga bloga je popularizirati i proširiti znanja iz područja menadžmenta posebice njegove sastavne dijelove koji se osvrću na odnose s javnošću i globalizaciju. Pišući ove postove nastojao sam obraditi globalizaciju kao jedan fenomen, proces koji se dogadja u svakome trenutku oko nas.Također želim ukazati na važnost odnosa s javnošću u području politike te objasniti koje osobine jedan dobar PR-Manager mora posjedovati.

Osobine djelatnika odnosa s javnošću

Stručnjaci za odnose s javnošću glasnogovornici su organizacija: velikih poduzeća, političkih stranaka, vlada, festivala, sportskih natjecanja itd. Njihov je posao predstavljanje organizacije i održavanje dobrih odnosa s javnošću. Prvi korak u poslu stručnjaka za odnose s javnošću jest proučavanje stavova i potreba skupina koje su cilj njihova djelovanja. Zaključke takvih istraživanja iznijet će prije svega rukovodstvu svojeg poduzeća. Za samo predstavljanje pišu se izvješća koja se šalju svim sredstvima javnog priopćavanja. Mediji ta izvješća objavljuju izravno svojim programima - bilo u obliku teksta ili samo kao informacija. Brojne televizijske i radijske emisije te novinski članci rađaju se upravo za radnim stolom stručnjaka za odnose s javnošću. Osim distribuiranja pisanih izvjesća, stručnjaci za odnose s javnošću organiziraju javne nastupe onih koje žele predstaviti. U mnogim organizacijam stručnjaci za odnose s javnošću zaduženi su za pripremanje javnih nastupa visokih rukovoditelja organizacije. Oni organiziraju tiskovne konferencije, a to znači da, s jedne strane pozovu novinare, dok, s druge strane pripreme sve govornike koji će nastupiti na konferenciji.

Vrhunski voditelji odnosa s javnošću smatraju kako za uspjeh treba imati sljedeće preduvjete:
-         od vještina treba savladati učinkovito pisanje i uvjerljiv govor. Važno je posjedovati produljeno znanje o raznim medijima, razumijevati procese upravljanja i biti pronicljiv u poslovima i financiranju
treba biti sposoban u rješavanju problema, donošenju odluka, izgraditi povjerenje i vješto se ophoditi s ljudima i vrlo je važno prihvaćati odgovornosti.

Osobine koje jamče uspjeh bi također mogli podjeliti na sljedeći način:
  1. snalaženje u napetim situacijama
  2. osobna inicijativa
  3. znatiželja i učenje
  4. energija, dinamičnost
  5. objektivno razmišljanje
  6. fleksibilan stav

Odnosi s javnošću i politika

Da odnosi s javnošću nisu važni samo za vrijeme političkih kampanja pokazuje i činjenica da Vlada RH ima i svog glasnogovornika, koji je ujedno i, mogli bismo reći i PR menadžer Vlade. Dužnost glasnogovornika Vlade je da u svakom trenutku bude spreman za javni nastup, da bude informiran i ugodni sugovornik za novinare koji su uvijek gladni novih vijesti i informacija.
Čak i svako ministarstvo ima svoje glasnogovornike, a u posljednje vrijeme je sve više javnih nastupa mnogih glasnogovornika policijskih uprava, posebno na televiziji. Očito je da potreba za osobama koje će biti menadžeri odnosa s javnošću nije samo prividna, nego stvarna i nadasve očita, jer dobar glas treba zaraditi, a izgubiti ga je jako jednostavno.
I odnosi s javnošću poslovnih organizacija su često usmjereni na politiku, javne institucije ili državu u cilju dobivanja suglasnosti ili financijskih sredstava za razne projekte, za lobiranje u drugim državama ili za utjecaj na konkurenciju. Puno se lobira i na području donošenja zakona i propisa koji su, kao institucionalni okviri jako važni za poslovanje, mogli bi reći i da su ključni.
Javno mnijenje u politici je nastalo s razvojem građanskog društva jer se javila potreba za usmjeravanjem, zadobivanjem i očuvanjem političke vlasti. Istraživanje mnijenja pripada u primijenjena istraživanja, a njegovi rezultati omogućuju stvaranje političke aktivnosti u skladu s ciljevima. Rezultati dobiveni na ovaj način koriste se kako bi određena strana korigirala vlastitu politiku. U procesu političkog marketinga, istraživanje javnog mnijenja daje informacije o vlastitoj poziciji i povećava uspjeh u političkoj borbi.
Prema M. Zvonareviću informacije dobivene istraživanjem koriste se u:
-         Poticaju pozitivnih trendova
-         Suzbijanju negativnih trendova
-    Praćenju odjeka poduzetnih mjera.

Odnosi s javnošću

U svakodnevnom razgovoru, kao i u medijima, ljudi koriste termin “odnosi s javnošću“ u različitim kontekstima. Neki ljudi kažu da su to, samo odnosi s javnošću, pojedini govore da je to samo jedan od načina da se obmani javnost, pa ponekad ima negativnu konotaciju s obzirom da se koristi samo za prokrivanje neke neugodne istine kojoj se pokušava pripisati pozitivan predznak.
Odnose s javnošću razvili su moćni poslovni interesi u ranim godinama dvadesetog stoljeća kako bi obranili svoje monopole od novinara iz zakonske regulacije. Prvotni odnosi s javnošću bavili su se iznošenjem pogledima na stvar pojedinih organizacija koje ga odašilju i osmišljavanjem protuudaraca kojima je trebalo utjecati na javno mnijenje.
U ranim godinama odnosi s javnošću su imali za cilj utjecati na druge. Kasnije, u pedesetim godinama pojavljuju se definicije PR-a, u kojima se spominju i pojmovi kao što su dvosmjerna komunikacija i međusobni odnosi. Doslovan prijevod izraza “public relations“ s engleskog znaći „odnosi s javnošću“.

Politička globalizacija

Jesu li nacionalne države, dakle i nacionalni politički lideri, još uvijek moćni ili sve više postaju irelevantni za sile koje oblikuju svijet? Nacionalne države još uvijek su moćne, a politički lideri imaju pred sobom velike uloge u svijetu. Ali istovremeno nacionalne države očigledno bivaju preoblikovane.

Realistički pristup u teoriji međunarodnih politčkih odnosa naglašava ulogu države kao glavnog aktera međunarodnih odnosa, pri čemu su države najčešće u stanju sukoba-konfrotacije (to ne mora biti ratni sukob, nego nadmetanje bilo kojeg oblika), dok je liberalni pristup više orijentiran na povezivanje država kroz međunarodne institucije. Realistički pristup i danas se smatra glavnom teorijom međunarodnih političkih odnosa u smislu neorealizma koji i dalje države promatra kao glavne aktere,  no ne više u stanju stalne konfrotacije.

Prema Tureku, u dosadašnjem razvoju i proučavanju međunarodnih odnosa, u fokusu svih zbivanja bila je država kao jedan od subjekata koji ima utjecaj i snagu i ističe pitanja nacionalnog interesa u prvi plan. U današnje je vrijeme država također u fokusu zbivanja, ali s aspekta slabljenja svojih funkcija. Jačanje ekonomskih i kulturnih veza reducira moć i djelotvornost državnih vlasti jer su sve manje sposobne kontrolirati protok ideja i kapitala, u transnacionalne procese uvode se drugi subjekti, mnoge tradicionalno državne nadležnosti koordiniraju se na međunarodnom nivou, državna suverenost ukinuta je uključivanjem u velike političke zajednice ili međunarodne organizacije, polako i neizbježno izranja sustav globalnog upravljanja koji sa svojim političkim razvojem i  administrativnim sustavom ograničava moć države. Smatra se također da državna vlast opada u tri glavna područja – zaštiti od vanjskog napada, zaštiti monete i osiguravanju blagostanja. 

Tehnološki je napredak omogućio da pojedinac dolazi do informacija, kreira svoje vrijednosti i mogućnost izbora, svakodnevno se osnivaju nevladine organizacije koje se bore za potrebe, prava i slobode svakog čovjeka, pa se tako u suvremenoj fazi procesa globalizacije sve više ističu temeljne vrijednosti – ljudska prava i demokracija. U prošlom je stoljeću, s jedne strane doneseno niz deklaracija i konvencija o zaštiti ljudskih prava, iako su se ona upravo tada najviše kršila.

Nakon pada Berlinskog zida i komunizma, u teoriji međunarodnih odnosa stvaraju se mnogobrojne slike o tome kako izgleda (empirijsko viđenje) ili kako bi trebao izgledati (normativno viđenje) današnji svijet. Prema brojnim autorima današnji,  tzv. novi svjetski poredak uključuje unipolarnu sliku svijeta na čelu s jedinom preostalom svjetskom silom – SAD-om. No isto tako, neki autori pišu i o mogućoj konfrotaciji SAD-a s velesilama «u nastajanju» – Kinom i Indijom.

Tako i dan danas i nakon pada komunizma brojni problemi međunarodnih odnosa u sve više globaliziranom svijetu ostaju neriješeni.



nedjelja, 3. travnja 2011.

Dobrodošli!

Otvoren je novi blog koji će se baviti temama iz područja ekonomije, ponajprije menadžmenta, informatike i sl. Kako bi ste saznali nešto više o ovim temama te dobili korisne informacije nadamo se da ćete redovito pratiti moje objavljene postove.

Lijep pozdrav!
Nikola Markovac

  

Globalizacija

Globalizacija je način života, promjena naših životnih okolnosti, proces u kojemu se, putem suvremene tehnologije,  približavaju nekad udaljena područja. Globalizacija -  pojam često korišten u svakodnevnom govoru o kojemu svi znamo gotovo sve osim kako ga precizno objasniti. O globalizaciji se danas puno piše i govori, ona se postavlja kao model razvoja  u suvremenoj  stvarnosti  međunarodnih odnosa.

            Globalizacija je dugotrajan proces koji se odvija.  Pojednostavljeno,  globalizacija   označava i suvremeni socijalni proces koji teži sveobuhvatnosti svijeta. Ako global znači ukupnost, globalno je ono što je sveobuhvatno, a globalizam  postaje   način gledanja na zbivanja i probleme u ukupnosti, svako djelovanje upravljeno prema poimanju svijeta kao cjeline. Prema Anđelku Milardoviću «u političkom smislu globalizam bi bio nova društvena paradigma nastala padom Berlinskog zida, propašću komunizma kao «svjetskog procesa» i paradigma stvaranja globalnog društva. Postoje tri škole globalizma – prvu predstavljaju hiperglobalisti po kojima su vodeće snage globalizacije kapitalizam i tehnologija, drugu školu globalizma predstavljaju skeptici po kojima su vodeće snage globalizacije država i tržište, dok treću školu predstavljaju transformacionalisti  po kojima globalizacija mijenja snagu države i svjetske politiku».